Osjećam se čudno. Ispijeno. Iscjeđeno. Ko da su me mučili danima na onim svojim prastarim spravama ili ko da su me vješali za nožne prste. Svaka kost me boli, a što je "najbolje" sad bih trebala biti odmorna.
Tražim sunce. Okrećem se kao suncokret. Kad se napoko sunce pokaže ja se povućem u kuću na ovu čudnovatu spravu. Kao da se bojim tih toplih zraka koje sam tako dugo tražila. Zašto tražim nešto od čega se kasnije pokušavam sakriti? Kad se toliko dugo nadaš nećemu i kad se to napokon dogodi ne osjećaš se toliko sretnim kao što očekuješ..i tu dolazi razočaranje. Možda su te "stvari" dobre, ali se događaju u krivo vrijeme.

Slijedeći vikend idem na more. Vjerojatno. Na neki naćin se veselim. To mi se čini tako daleko...
Nemam inspiracije.

Sjede. Zajedno na trosjedu. Izgledaju tako drago. Godinama već u braku. Ali to je samo ljuskasta površina. Netreba puno vremena da shvatite kakvi su. Odlaze jedan bez drugog. Ne slušaju se. Društvo drugih ljudi im je privlačnije. Više ni ne komuniciraju. Jesu li si dosadili? Ne znam, ali i dalje djeluju čarobno.

Posted on: subota, 08.08.2009.

Nigdjezemska.

Gleda mi se Petar Pan. :). Gleda mi se Casper. Gleda mi se..sve što sam prije gledala. Voli mi se sve što sam prije voljela. Grli mi se sve što sam prije grlila. Jer..trebaju mi oni uzvraćeni pogledi. Treba mi uzvraćena, prava, stvarna, istinska ljubav...ali ne ona dečko-cura ljubav, nego ljubav koju svi odbacuju ko da je nema, a ima je. Prijatelji. Obitelj. Sve ostalo osim toga dečko-cura. Trebaju mi ruke koje će uzvratiti zagrljaj i onda toplina koja će biti prisutna. Trebaju mi većernje šetnje.. Sjetim se kad sam bila manja pa kad su bile one obiteljske šetnje. Uvijek sam voljela hodati po rubu nogostupa i dobila bi dlan da ga uhvatim da ne padnem, a gdje je sad taj dlan? Još uvijek hodam po rubovima, ali ne takvim. Ne na taj način. Znam da sam djete i bila sam to. Ne fali meni to, meni fali ono što se neće vratiti. Pogledi puni topline. Mala ruka koja se drži za veliku koja joj pruža sigurnost.
Meni ne fali djete u meni jer to jesam, meni fali djetinjstvo.
Kako mi može faliti djetinjstvo, kad još jesam djete? Ne znam, ali fali mi. Možda to, nije ustvari to - to što tražim. Ne očekujem previše.
I da sad mogu zaželjeti jednu želju to nebi bilo da mogu imati puno želja nego to djetinjstvo. Ti dani kad sam razbila koljeno pa su me nosili. Ti dani kad su mi bile brisane suze. Ti dani kad su postojale brige "Gdje mi je lopta". Zašto? Osjećam se sretno. Moram priznati, nemam razloga za tugu, ali duboko u sebi znam da to nije to što tražim.
Ona mi vraća djetinjstvo. Vraća mi osmjeh na lice.

baby Pictures, Images and Photos

Možda dobim micekaa. Iskreno, ne znam. Jednog ili dva :D. Nije ni sto posto sigurno da budem ga dobila, ali sam sretna. Veselim se tome. Medeni su. Samo, moj Aaron je "malo" ljubomoran -.-... Naporno je imati ljubomornu životinju doma. Stalno hoda za tobom. Liže moje ruke i stavlja svoje šape na moju ruku samo da bi ga dragala. I onda ga moram tješiti jer bi inaće bil ljut. Da. Ljut. U tim situacijama si legne, uopće me ne pogleda ili se okrene prema dvorištu, a meni pokazuje svoja leđa. Pametno pseto. xD. Vježbam ga. Kroz hula-hop hoda. xD. Ide mu. *proud*
Svaki dan vrtim hula-hop. Sve sam se sama naučila. I ide mi. Oko struka, koljena, ruke, vrat..onda prebacujem iz jedne ruke u drugu, pa ga bacam u zrak i hvatam..sad vježbam vrtenje na jednoj nozi. Dobro mi je krenulo *mrda obrvama*.
Trči dalje.

× dodano 23.07. ×
Sutra idem u kino. Veselim se :). Napokon moj filmčić. Moj Rupertić < 3. :).
Oprostite što sam vas omela ovom zadnjom rećenicom. :D.
Nestrpljiva sam. Tjera me na plač. Predzadnji film. Pročitala već sve knjige. Nee. Ne želim sumrak. Želim svojeg Ruperta :D.
Posted on: utorak, 21.07.2009.

Makes me think maybe God's a woman, too.

Čitam sve vaše domišljate, smislene postove i gledam u svoj blog i mislim si: kvragu, ćemu to služi?.
Osjećam se..donekle isprazno? Ma ok. Bez frke. Živim.
Iskreno - neda mi se pisati ovaj post, ali neda mi se niti gledati tu glupu točku i odlazak u Krapinu ^^.
Vrijeme je ogavno i sve mi se više gadi ići van po ovakvoj kiši i hladnoći. Dani mi prolaze uludo. Na kompu. Bezveze. Iz dosade bi glavom probila zid. U zadnje vrijeme me napadaju cigle i zidovi! Uff ._. ne znam razlog. Nemam vam o ćemu pričati. Dani su svi isti: buđenje, jelo, komp, jelo, komp, komp komp komp komp komp..spavanje. Bravo za mene.
Tek tolko da vam se javim da znate da sam živa.
- ne javljam za ovaj post jer je ovo pred-post xD hvala, đenja, lol -
Posted on: petak, 10.07.2009.

Mogu ti baciti ciglu u glavu? O, rado.

.

Dovoljno? Nemam niš drugo za reći.
Niš. Jednostavno neke stvari ostave bez teksta.

I za moje drage prijatelje:

-> idem u krapinu.
Posted on: srijeda, 01.07.2009.

Nije lako bubamarcu.

I dalje nemam inspiracije, ali nije bitno. Nedam se ja, :]. Kiša. Buu. Ovaj put mi tolko niti ne smeta jer nemam niš pametnog raditi.
Dani mi prolaze monotono, uzaludno. Ležim po cijele dane i gledam tv ili sam na kompu. Tek kad dođe 9. mjesec onda budem shvatila koliko je sve ovo prošlo bezveze, a trebalo je biti najbolje.
Ovo je zadnje ljeto "osnovne" i ta srednja me tolko muči da bi se najrađe glavom zabila u zid. Jako pametno, ha?
Da mi barem brige mogu nestati..samo ovo ljeto da bude bezbrižno, ali kud baš sad to hoću kad su tu upisi i srednja i sve to novo i neistraženo?!
Komplicirana sam. Uvijek sam i bila, ali toga još uvijek nisam svjesna -.-''.

Ljetno vjerojatno nebude ljubavno, mislim..kako za koga :], ali to je bolesno!!! Tolko se sa svime opterečujem i to me tolko živcira, ali nema mi pomoći. Barem ne za sad.
I sad još u utorak taj glupi, dosadni, luzerski ples. Neću. Neću. Neću! Neću se blamirati u glupoj haljini s balerinkicama i glupim bolerićima. Neću. Hoću biti u trapericama i u nekoj bezveznoj majici i toga se rješiti i doma! Neda mi se. Neću.

Jedva čekam more. Jedva čekam lunopark i twister i autiće i ringišpil. Jedva čekam izlaske do ponoći i hodanje bosim nogama po vrućem asfaltu. Jedva čekam dok ovaj glupi mjesec prođe. Tolko toga jedva čekam, ali znam da nebude niš savršeno jer nikad nije. Uvijek očekujem puno, a znam da nije ostvarivo.

Utapam se. Ne u moru. Ne u suzama. U kolačima. Maminim finim kolačima koji osvježavaju :]. Fini su. Jako. I prežderavam se, ali se ne debljam. Još jedna od mojih frustracija. Zaboravite.

Trebam.
Želim.
Volim >.< !

Uživate u praznicima? Ili vas muče slične brige? Ne znam. Nisam se oslobodila od toga svega, ali barem sad znate na čemu sam.

Volim.. Kvragu -.-!
Zanemarite to. ^^.

Dugo ljeto je pred nama, opustite se i provedite dane najbolje što možete [a ne ko ja] jer vrijeme bude brzo otišlo, a onda je na redu otkrivanje nepoznatog :|.

Imam novi avatar. Dovoljna je riječ, netreba slika. ^^.

Uživajte u ljetu i nemojte mi se raspasti ^^.
Za sad toliko ^^.
Vauu..
(P.S. ako čujete neki lavež u sljedećih par dana, ne, to nisam ja xD).

Jučer sam papala pizzu. Finu :]. xD.

^^.
Posted on: subota, 20.06.2009.

Morž.

Kad nešto zaboravimo, kako to vratiti? Nemoguće? Ostaju samo sjećanja? Ili? Ne znam.
Premješteno. Ja. Sve? Ne. Ostalno je isto. U par riječi: opet sam zaboravila. Kriva? Nisam? Jesam? xD. Ne. Moj mozak. Ok, niti sama sebe ne kužim o čemu bi se trebalo raditi.
Uglavnom, it's me. Christmas elf. Samo, malo drugačija.
Ljeto. Još malo, ali vrijeme je takvo. Praznici. Srednja? Ježim se. Strah me. O da..i to jako.
Za ove praznike želim uživati, ne planirano, spontano. Istinski.
Javila sam se. Sad znate gdje sam i da sam živa. Volim vas.
Posted on: srijeda, 17.06.2009.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

profil - blog - linkovi - misc